Dezinfekcija U Stočarskoj Proizvodnji

Uvod U današnje vrijeme, zbog sve većih potreba za hranom životinjskog podrijetla, postavljaju se i sve veći zahtjevi za povećanjem stočarske proizvodnje. S time u svezi, grade se suvremeni stočarski objekti, gdje se u arti$cijelnim uvjetima, na relativno malom prostoru, drži od nekoliko stotina do nekoliko tisuća jedinki. U cilju što rentabilnijeg uzgoja, ali i osiguranja dobrobiti farmskih životinja, poduzima se niz mjera, koje zajedničkim imenom nazivamo biosigurnost. Glavni zadatak provedbe biosigurnosnih mjera u stočarskoj proizvodnji jest sprječavanje, kontrola i eradikacija ekonomski značajnih zaraznih bolesti. Budući da u pojavi zaraze sudjeluje više čimbenika i mjere koje se poduzimaju su različite. Pritom najvažniju ulogu ima dezinfekcija (Vučemilo, 2007.; 2012.a). U širem smislu dezinfekcija podrazumijeva niz postupaka kojima se inaktiviraju ili uništavaju mikroorganizmi. Dezinfekcija u užem smislu odnosi se na inaktivaciju i smanjenje broja mikroorganizama na broj manji od infektivne doze, primjenom kemijskih sredstava. U stočarskoj proizvodnji dezinfekcija se obavlja u nastambama za životinje i pratećim objektima, prijevoznim sredstvima, u pogonima za preradu i proizvodnju namirnica životinjskog podrijetla, a tretiraju se izložene površine, zrak, voda i fekalna animalna tvar (Asaj, 2000.)